logologo

Gospodin Mercedes
(Stephen King)

Fotografija knjige

Nakladnik: Znanje

Prijevod: Damir Biličić

Broj stranica: 428

Danas vam donosim preporuku jednog psihološkog trilera, i to iz pera Stephena Kinga! U ovoj nas knjizi King lišava bilo kakvih nadnaravnih elemenata i izlazi iz svog standardnog opusa, a iako u zadnje vrijeme triler nije moj go-to žanr, volim tu i tamo staviti mozak na pašu uz dobru i napetu priču uz koju ću kliziti kroz stranice. Ispostavilo se da Gospodin Mercedes ima sve ono što volim kod ovog žanra; prije svega zgodnu premisu i radnju koja drži interes, provokativnog negativca i izmjenu perspektive, igru lovice i neizvjesnost zbog koje poželiš pročitati još samo jedno poglavlje... (usput zanemarujući činjenicu da je prošla ponoć, a ujutro te čeka hrpa obaveza).

Može li mu itko zamjeriti što je uzvratio udarac svijetu koji je od njega stvorio ovo što je sada?

Gospodin Mercedes krije i neke zgodne elemente koji bi ljubitelje ovog žanra mogli posebno zaintrigirati. Primjerice, osim što pratimo perspektivu umirovljenog detektiva koji ''lovi'' ubojicu, pratimo i perspektivu samog serijskog ubojice. Zvuči intrigantno, zar ne? Bilo bi stvarno pogrešno napisati da sam uživala u ubojičinoj perspektivi jer nemoguće je uživati u nečemu toliko gnjusnom i uznemirujućem, ali interes i zgražanje itekako su bili tu. Ako je Kingu namjera bila stvoriti lika čije će ponašanje i razmišljanje zgroziti čitatelja svakako je u tome uspio a time me i zakačio za priču, no pod cijenu stvaranja negativca koji je toliko uvrnut da zalazi u klišeje. Kad smo već kod toga, King se u stvaranju likova općenito poigrao klišejima žanra, što mi ovdje zapravo nije previše smetalo.

Oni koji redovno posežu za trilerima znaju da se u takvim romanima identitet negativca najčešće ne otkriva do samog kraja kako bi se čitatelj mogao lagano krčkati u napetosti i glumiti Sherlocka Holmesa, dok ovdje toga zapravo nema jer vrlo brzo otkrivamo identitet ubojice (koji zbilja ima problema i zbilja je spreman na sve), što ovom trileru daje još jedan neobičan začin.

Hodges je negdje pročitao da na Islandu ima toliko dubokih bunara da u njih možeš baciti kamen i uopće ne začuti pljusak. Smatra da su takve i neke duše.

King je bez sumnje najjači na polju horora kojima je i stekao svjetsku slavu, pa mislim da nema potrebe ulaziti u nekakvu usporedbu kvalitete njegovih najistaknutijih knjiga (npr. Isijavanja koju bih prvu preporučila kao jednu od njegovih genijalnih horor majstorija) i ove knjige. Međutim, tražite li psihološki triler, i to jedan solidan triler koji se uspješno poigrava klišejima žanra, interesanran, pitak i provokativan, preporučam da posegnete za Gospodinom Mercedesom. Čekaju vas napeta igra mačke i miša, sat koji otkucava i zastrašujuća perspektiva ubojice, a sam za sebe i u usporedbi s knjigama istog žanra ovaj triler meni je bio i više nego dobar.