Ukratko - želim još ovog njenog. Ovog nečeg što mi je pomalo teško verbalizirati. Moglo bi se reći da je to stil pisanja, način na koji nas vodi kroz kaos zarobljen u glavi adolescentice, kroz njene ambivalentne emocije, razmišljanja i nesigurnosti. Općenito, roman kao takav bio mi je vrlo dobar; recimo da je najveći problem (svejedno ne pretjerano velik) bio u tome što sam na trenutke jedan ženski lik doživljavala kao karikaturu, odnosno imala sam poteškoća s time da ga shvatim ozbiljno. A kad sam se već dotaknula sitnih zamjerki, zapravo vrlo dobro razumijem i one kojima Ferrante nikako i ne leži. Likovi su često odbojni i rijetko ćete nabasati na nekog simpatičnog, a neke bi teme čitatelju mogle biti neugodne (iako mi se čini da se Ferrante često zaustavlja taman na korak do toga da ne ode predaleko). Međutim, mene je Ferrante lako uspjela zakačiti za bogat unutarnji svijet adolescentice Giovanne, surov, složen i bez cenzure, odnosno lažljivi život odraslih o kojemu nam Giovanna pripovijeda.

Dvije godine prije nego što je otišao od kuće, otac je majci rekao da sam veoma ružna. Giovanna svoju priču započinje ovom rečenicom, no kao čitatelji vrlo brzo saznajemo da riječi njenog oca nisu bile baš takve, već je Giovanna iz njih izvukla poruku koja joj je bila posebno važna i posebno bolna. Ono što je otac izgovorio tog dana zapravo je bilo: počinje izgledati kao Vittoria. A ta rečenica Giovanni je nosila posebnu težinu. Vittoria; očeva sestra s kojom godinama nije bio u kontaktu, a Giovanna je se čak i ne sjeća. Vittoria; ime koje je u njihovoj kući bilo ekvivalent imenu nekog čudovišta, pokvarenog i dalekog (i kojeg je nužno i dalje držati na distanci). Žena u kojoj se "savršeno sljubljuju ružnoća i zloba." Kad je otac Giovannu usporedio sa svojom sestrom Vittoriom, u njoj je pobudio more briga, nesigurnosti i pitanja. Pobudio je i odluku da pod svaku cijenu sazna kako Vittoria izgleda.

I je li on, povrh svega on, te ružne riječi izgovorio jer sam ga privremeno razočarala ili je svojim oštroumnim pogledom, kao osoba koja sve vidi i zna, odavno prepoznao značajke neke moje izopačene budućnosti, nekog zla koje napreduje i koje ga obeshrabruje i prema kojemu se ni on sam ne zna postaviti?

Dojmio me se način na koji Ferrante piše o odrastanju, tom turbulentnom prijelaznom razdoblju kojeg obilježavaju raznorazne promjene, potraga za identitetom i odgovorima, istraživanje seksualnosti i postupno zadiranje u složenost i nesavršenost svijeta odraslih. Obožavala sam rečenice i načine na koje je Ferrante dočarala sliku koju Giovanna ima o sebi a koja je razlomljena na komadiće, izobličena nakon rečenice koju je izgovorio njen otac, prožeta osjećajem neprikladnosti i nepripadanja. Nakon ulaska Vittorije u Giovannin život i život njene obitelji, obiteljske tajne naglo počinju izlaziti na vidjelo, premda ne možemo sa sigurnošću znati što je istina jer svatko ima svoju vlastitu. Giovanna također kreće u potragu za svojom istinom. Podvojena između primarne obitelji koja je naizgled čvrsto povezana, situirana i u kojoj se na pokazivanje osjećaja gleda kao na znak lošeg odgoja, i Vittorijinog svijeta - emotivnog, glasnog, pustolovnog, raskalašenog i bez dlake na jeziku.

Kad sam bila kod kuće i slušala kako se kreću prostorijama uobičajenim, meni dragim korakom, kad smo doručkovali zajedno, ručali, večerali, prevladala bi moja ljubav prema njima, uvijek mi je malo nedostajalo da im povičem: tata, mama, imate pravo, Vittoria vas prezire, osvetoljubiva je, želi vam me oduzeti da vam naudi, zadržite me, zabranite mi da se viđam s njom. Ali čim bi počeli sa svojim krajnje ispravnim rečenicama, s tim svojim suzdržanim tonovima, kao da svaka riječ doista krije druge, istinitije, od kojih su me držali podalje, potajno bih nazvala Vittoriju, dogovorila susret.

Giovanna svoju istinu traži na različite načine i na različitim mjestima; kroz bunt i kršenje pravila, borbu između potrebe za prihvaćanjem i potrebe za otuđivanjem, kroz seksualnost koja se iz ugodnog i sigurnog pretvara u zabranjeno i sramotno. Traži je u iluzorno skladnim životima ljudi koji ju okružuju i njihovim pomno biranim riječima. Dobrodošli u Lažljivi život odraslih. Iz njega izlazim željna ostalih Ferrantičinih romana.