"Dobar dio njene radnje odvija se na groblju, ali ne dajte da vas to zavara jer ova priča glasno slavi ono što još uvijek živi - sjećanja, priče i uspomene, ljubav koja slama granicu dvaju svjetova. Ovo nije tipična ljubavna knjiga, ali puna je ljubavi. One koja se rađa i koja se gasi, one prema životu, one koja je zabranjena i nemoguća u ovom životu, ali odlučila je pronaći svoje mjesto u nekom drugom. Puna je i humora i mudrosti, nježnosti i suosjećanja, ljudi i njihovih priča koje savršeno skladno orbitiraju oko središnje priče, one Violettine. Violette je čuvarica groblja i jedan od najljepših likova o kojima sam imala prilike čitati. Ne samo da je odlučila (pre)živjeti, odlučila je i udahnuti život tamo gdje drugi vide samo njegovu odsutnost. Ovaj roman na najljepši se mogući način poigrava svevremenskim motivima života i smrti i svime onime što dolazi između, svim bojama postojanja uključujući melakolične plave nijanse, turobno sivilo i crninu koja dolazi na samom kraju. No čak i kad se opisuje ono što boli, gubitak i smrt i nedostajanje, knjiga vas čitavo vrijeme čvrsto drži u zagrljaju utjehe. A tu su i žute nijanse, sunce koje svako jutro iznova izlazi, svjetlo koje se pojavi taman kad nam se oči pomire sa životom u mraku. Ovo je priča i o hrabrosti da se za taj tračak svjetlosti uhvatimo kad bi zapravo bilo najlakše prepustiti se mraku da nas proguta cijele, priča o hrabrosti da ponovno pružimo priliku životu nas zagrli.

....Neka tiha radost pušta u meni korijenje.

Svježa voda za cvijeće izvanredna je knjiga; dirljiva, zanimljiva, duhovita, snažna i nježna. Iskreno želim da i vas pronađe u pravom trenutku, da joj se prepustite i izgubite u ljepoti koju skriva, da vas dirne, nasmije, osnaži pa i rasplače, da je i vi zavolite toliko da vam za nju ponestane pravih riječi. Od mene imate najveću preporuku."