Tamna šuma, duboka voda
(Jelena Dunato)
Tamna šuma, duboka voda
(Jelena Dunato)
Nakladnik: Naklada Morana
Prijevod: Sanda Dominković
Broj stranica: 279
Ljeto je pošteno zavladalo gradom i temperature su (nadam se) na vrhuncu 🥵, pa ako vam je potrebno nešto da vas rashladi ovaj će sjajan roman svakoga rado provesti šumskim puteljcima zatrpanima snijegom, kroz sablasne labirinte visokog drveća, pa sve do dvorca zbog kojega će vam tijelom prostrujati ledena jeza.
Cijelo mjesto djelovalo je pogrešno. Ne mislim na siromaštvo i zapuštenost. To nije bilo slučajno propadanje, vrijeme koje polako melje sve u prah. Činilo se namjerno, nešto živo... ili neživo, ali svjesno. Bilo je iza svega: šume, sela, dvorca. Sve je nosilo trag namjernog propadanja.
Ljeto je pošteno zavladalo gradom i temperature su (nadam se) na vrhuncu 🥵, pa ako vam je potrebno nešto da vas rashladi ovaj će sjajan roman svakoga rado provesti šumskim puteljcima zatrpanima snijegom, kroz sablasne labirinte visokog drveća, pa sve do dvorca zbog kojega će vam tijelom prostrujati ledena jeza.
Cijelo mjesto djelovalo je pogrešno. Ne mislim na siromaštvo i zapuštenost. To nije bilo slučajno propadanje, vrijeme koje polako melje sve u prah. Činilo se namjerno, nešto živo... ili neživo, ali svjesno. Bilo je iza svega: šume, sela, dvorca. Sve je nosilo trag namjernog propadanja.
Tamna šuma, duboka voda mračna je fantastika inspirirana slavenskom mitologijom, u kojoj pratimo puteve triju pripovjedača, sve dok se oni ne susretnu tamo, tamo daleko, odakle malotko izlazi van, mrtav ili živ. Mnogi će poželjeti što prije zaviriti na to sablasno mjesto, nanjušiti zlu kob koja lebdi u zraku i saznati kako će se pripovjedači naposlijetku suočiti s onime što ih je tamo dočekalo. Ja zaista nisam željela žuriti. Obožavala sam upoznavati likove i pratiti ih kroz ono s čime se nose, upoznavati mjesta kroz koja se kreću - krčme, sajmove i palače, jer imamo tri podjednako zanimljive perspektive i tri različite životna plana i težnje: jedan od likova mašta o idealnoj ljubavi i teži nečemu ljepšem od onoga što mu se nudi, čini se da drugi zahvalno i predano prihvaća svoj položaj i misiju, dok treći lik iz dana u dan naprosto nastoji preživjeti.
''Vidiš,'' rekla je s osmijehom kad smo se odvojile, ''ponekad je lakše plakati pred potpunim strancem. Slomljeno srce nije tako rijetka stvar.''
Na trenutke mi je izgledalo kao da se struktura romana vješto poigravala mojim strpljenjem, na onaj gorko-slatki način: pratila sam zadubljeno priču jednog pripovjedača i završila je taman kad nije smjela i kad sam željela još, a onda sam čekala da se druge dvije perspektive izmijene, pa sam čekala još malo, pa nikako da treća perspektiva dođe (ma kad će to više?!) jer nestrpljivo želim saznati što je to od čega mi i samoj srce ubrzano kuca, što je to od čega i sama osjećam žmarce. Autorica vješto stvara atmosferu klaustrofobije, gradi slike koje se gotovo pojavljuju pred očima.
...bili smo svjesni da možeš umrijeti u bijednoj rupi usred ničega jednako lako kao i u mramornim dvoranama kraljevske palače.
Osjetila sam kod sebe određenu zadršku kada su se u priču uveli priželjkivani elementi slavenske mitologije i priznajem da mi se javilo pitanje ''hoće li ovo funkcionirati?'', ali svidjelo mi se kako se priča na kraju odigrala, drugačije nije moglo. Tamna šumo, kupih te, pročitah i zavoljeh 🖤 a sad te i od srca preporučam dalje 🫶