Te sitnice
(Claire Keegan)
Te sitnice
(Claire Keegan)
Nakladnik: Hena com
Prijevod: Tatjana Radmilo
Broj stranica: 128
Knjiga koja je relativno kratka ali iznimno snažna, otvorenog kraja ali potpuna, jednostavne radnje a s važnim porukama skrivenima između redaka...
Godina je 1985. i u irskom gradiću New Ross sve je spremno za nadolazeći Božić. Na trgu se pale šarene lampice, zalihe ugljena i cjepanica spremne su kako bi se smrznute dječje ručice mogle ugrijati, u toplini obiteljskih domova peku se božićni kolači. Jedan od stanovnika tog gradića je i Bill Furlong, suprug i otac pet djevojčica. U ovo božićno vrijeme Bill je stao razmišljati koliko je zahvalan na skladnom obiteljskom životu koji vodi i koliki je sretnik što je uopće dobio priliku izrasti u osobu kakva je danas. Ipak, u zadnje vrijeme more ga brige kojima ne zna točan razlog. Netom prije Božića, prilikom dostave ugljena u obližnji samostan, Bill postaje svjedokom događaja koji mu potpuno zaokuplja misli....
Knjiga koja je relativno kratka ali iznimno snažna, otvorenog kraja ali potpuna, jednostavne radnje a s važnim porukama skrivenima između redaka...
Godina je 1985. i u irskom gradiću New Ross sve je spremno za nadolazeći Božić. Na trgu se pale šarene lampice, zalihe ugljena i cjepanica spremne su kako bi se smrznute dječje ručice mogle ugrijati, u toplini obiteljskih domova peku se božićni kolači. Jedan od stanovnika tog gradića je i Bill Furlong, suprug i otac pet djevojčica. U ovo božićno vrijeme Bill je stao razmišljati koliko je zahvalan na skladnom obiteljskom životu koji vodi i koliki je sretnik što je uopće dobio priliku izrasti u osobu kakva je danas. Ipak, u zadnje vrijeme more ga brige kojima ne zna točan razlog. Netom prije Božića, prilikom dostave ugljena u obližnji samostan, Bill postaje svjedokom događaja koji mu potpuno zaokuplja misli....
Zašto najslabije vidimo ono što nam je najbliže?
Ono što me se posebno dojmilo kod ove divne knjige jest način na koji je autorica u jedan bolan djelić povijesti uklopila važnu, univerzalnu i svevremensku poruku o humanosti. Naime, ova knjiga posvećena je patnjama odbačenih neudanih žena i njihove djece u irskim crkvenim institucijama - takozvanim Magdalenskim praonicama, no suprotno očekivanjima, ona unutar korica ne sadrži teške i mučne opise. Meni je zaista bilo dovoljno samo naslutiti o čemu je riječ i na trenutak zamisliti zarobljene živote kojih se knjiga dotiče da bi me oko srca stegnulo. Autorica nas umjesto kroz bolne detalje vodi kroz malo drugačiju perspektivu, u život jednog oca i trgovca, malog čovjeka u toj rulji tihih svjedoka sustavne nepravde. Čovjeka koji se našao pred važnom odlukom.
...pitao se ima li smisla biti živ, a ne pomagati drugome? Je li moguće da nastaviš postojati sve te godine, desetljeća, čitav jedan život, i da nijednom ne budeš dovoljno hrabar i suprotstaviš se nečemu, i da se ipak i dalje nazivaš kršćaninom, i u ogledalu pogledaš samomu sebi u oči?
Knjiga nam kroz lik tog malog čovjeka poručuje: sitnice su važne i čine razliku. Podsjeća nas na važnost djelovanja. Nekad će to biti sitni koraci u smjeru suprotnom od onog kojim se kreću svi ostali (pa neće biti lako oduprijeti se difuziji odgovornosti i tuđim pogledima), nekad će to biti sitni koraci do naizgled nemogućih promjena (pa ćemo sto puta pomisliti ima li uopće smisla djelovati). Nekada te sitnice traže minimalan napor i ne koštaju nas ništa, a nekad je za njih potrebna velika hrabrost i kretanje ususret strahu. Ali vrijede. Ova priča nam poručuje da čak i sitnica ostavlja trag.
Kratka, snažna, važna. Čitajte. 🤍