Jednog poslijepodneva u njujorškom baru muškarac priča priču o mladoj ženi i neobaveznoj vezi koju je s njom imao, raskidu njihove veze i svemu što je uslijedilo nakon, uključujući težinu nedostajanja i povrijeđenosti, kajanje, ljutnju, ljubomoru i ucjenu.... Njegove refleksije o toj nesuđenoj ljubavi i uvidi o tome kakav je u tom odnosu bio toliko su uvjerljivi da nisam mogla ne pomisliti da je priča i pomalo autobiografska; kroz prekrasnu i živopisnu prozu secirane su njegove najdublje čežnje i najteži osjećaji, pratimo ritam očaja kojemu se ni sam nije nadao, snažno se osjećaju ironija i samozavaravanje dok govori o ranjivosti koju je pokazao, u toj zaljubljenosti koje je postao svjestan tek kada ga je patnja u nju uvjerila....

Počeo sam shvaćati i moć patnje. Mojim osjećajima davala je važnost koja im je dotad nedostajala. Činila se posebnom sudbinom. Zato što sam patio, mislio sam da volim, jer patnja je bila dokaz, potvrda da imam srce za koje sam dotad sumnjao da se sasušilo. (...) Bolno stezanje srca bilo je neporecivo i mislio sam kako u činjenici da me je patnja napokon učinila stvarnim sebi postoji neka tužna istina.

Inače, roman Zaljubljeni prvi je put objavljen davne 1953. godine, no progovara o temama koje su svevremenske. Kratak, divno i pomalo neobično pisan, snažan i pomalo filmskog ugođaja. Iako govori o zaljubljenosti, težnjama i prekidima, egizstencijalnoj tjeskobi, besmislu i traženju svog mjesta pod suncem, unutar ovih korica nećete pronaći melodramu i patetiku, već nešto stvarno, opipljivo i sirovo, utopljeno u gorko-slatkim notama. Pročitan u jednom dahu. Od mene preporuka 🖤