Današnji je dan definitivno u znaku Čovjeka zvanog Otto, i to posve opravdano. Zahvaljujući pozivnici dragih ljudi iz Con Film Hrvatska (Cineplexx kinima i partneru FOKUS na hit) prisustvovali smo jučerašnjoj premijeri filma, snimljenog prema dobro znanoj knjizi Fredrika Backmana - Čovjek zvan Ove. Budući da se radi o knjizi koja mi je zbilja draga bila sam i uzbuđena i znatiželjna, a očekivanja su, priznajem, također bila visoka.

Sigurna sam da je Ove najpoznatiji čangrizavi susjed knjiškoga svijeta, a osvojio je nebrojena srca knjigoljubaca s ovih prostora. Čovjek koji ne tolerira odstupanje od pravila, neraspoložen, odriješit, mrzovoljan i neljubazan. No, ima li u njemu ipak nešto više od toga?

Bez pretjerivanja, ovaj je film besprijekorno dočarao esenciju onoga o čemu knjiga govori. Dirljiv, otkačen, humorističan i s porukom, sve u jednom paketu. Stvoren na način da nas istinski dotakne težina nedostajanja, da nas nekad dobro stegne u prsima od teške teme o kojoj progovara, da nas uvjeri u važnost razumijevanja, razgovora i podrške, ali i da nas vraški dobro zabavi simpatičnim likovima i duhovitim scenama. Ukratko, stvoren da nam oko zasuzi, ali i da se grleno nasmijemo. I fantastično je odradio tu misiju: smijala se jesam. Plakala - itekako. (hvala bogu na prigušenim svjetlima i što nitko nije vidio kako mi brada cijelo vrijeme podrhtava).

U sadašnji vremenski tijek savršeno su uklopljeni fragmenti prošlosti (u vezi toga sam bila pomalo skeptična) kroz koje saznajemo na koji je način život oblikovao tog čangrizavog čovjeka, a mala zajednica ljudi (i jedan mačak) vrlo nam brzo prirasta srcu. Film mi je samo potvrdio da je Tom Hanks bio idealan izbor za ovu ekranizaciju jer je uistinu majstorski utjelovio lik Otta, a valja spomenuti i Marianu Treviño, novopridošlu susjedu koja je također rasturila svoju ulogu. Na premijeru sam sa sobom dovukla i partnera koji nije pročitao knjigu prema kojoj je film snimljen (čak sam ga i bezuspješno nagovarala na čitanje...), a bio je i prilično skeptičan. ''I? Kakav ti je film?'' - nisam mogla dočekati da mu postavim ovo pitanje nakon što se ugase svjetla projektora, jer ako mu se ne svidi Otto.... ''Bio je baš dobar.''

Čovjek zvan Otto može se gledati i bez prethodnog čitanja knjige jer priča je i na filmskom platnu savršeno smislena, razumljiva i zaokružena, no ovim vas putem nagovaram da tog Čovjeka zvanog Otto (i Ove) doživite u oba oblika, onom književnom i onom filmskom, jer obje će verzije vješto naći put do onog kutka duše koji nam je svima posebno ranjiv i tamo ostati dobro zapamćene.